TROGIR je gradić, luka i ljetovalište,smješten u Splitsko-dalmatinskoj županiji na zapadnom ulazu u Kaštelanski zaljev, na nadmorskoj visini od oko 1 metar. Sam grad leži na malenom otočiću u morskom tjesnacu između kopna i otoka Čiova sa kojima je spojen mostovima. Jadranskom magistralom povezan je sa svim naseljima u Dalmaciji, a u neposrednoj blizini, svega 4 kilometra istočnije u Divuljama nalazi se splitska zračna luka.

Na ovom prostoru, sukladno geografskim, geološkim i reljefnim posebnostima razlikuje se područje Trogirskog primorja s otočnim arhipelagom i krško područje Zagore. Primorje što se proteže u dužini od 25 km zračne linije izbrazdano je zaljevima i uvalama te obuhvaća područje Grada Trogira i novo utemeljenih općina Seget, Marina i Okrug.
Sam Grad je smješten u Trogirskom kanalu jedan dio na obali, drugi na otoku Čiovu (spoj s mostom). Površina Grada iznosi 7,52 km², a površina općine 39,20 km². Dijelovi Grada su: Bilin Dolac, Ciprian, Čiovo, Drid, Kopno, Malo Polje, Pasike, Travarica i Vilajica. Naselja u općini su: Arbanija, Divulje, Drvenik Mali, Drvenik Veliki, Mastrinka, Plano i Žedno.

KLIMA

Karakteristična po vrućim ljetima i blagim zimama, s najvećim brojem padalina u prelaznom vremenu jeseni i zime. U ljetnim mjesecima su uglavnom svi dani topli – prosječna temperatura zraka 25 C, s 10-11 dana u kojima termometar doseže preko 30° C. Najmanje padalina ima u srpnju i kolovozu (35 mm), a u tim mjesecima ima prosječno dnevno 11 sunčanih sati.Temperatura mora – prosječna ljetna temperatura mora je 25° C.

POVIJEST I KULTURA

Arheološka istraživanja pokazuju da je čovjek na trogirskom otoku boravio još dalekoj prapovijesti.
Trogir (Tragurium) kao naselje su tijekom III. st. pr. Kr. utemeljili grčki kolonisti, trgovci s Isse (Visa). Rimski Oppidum isticao se kvalitetnim mramorom. U to doba, život se nije odvijao samo u gradu već i u polju, u rustičnim vilama. Nedaleko od grada, oko brda Bijaći u naselju Siculi, u prvoj polovici I. st. car Claudije naselio je svoje islužene veterane.
U Trogiru je 1271. otvorena prva ljekarna u Europi. Nalazila se u sklopu kuća u blizini katedrale i gradske lože. Originalni dokument koji to potvrđuje je u privatnoj zbirci, a kopija u trogirskom muzeju.
Trogir ima dugotrajnu i burnu prošlost. Bogatstvo arheoloških nalaza ukazuje na neprekinuti kontinuitet života od prapovijesti do danas, na tragove života stare 2000 godine pr.K. Na temeljima starijeg ilirskog naselja Grci osnovaše tijekom III/II. st. pr. K. svoju koloniju Tragurion. Iz tog je vremena mramorni reljef (IV/III.st.pr.K.) što prikazuje lik božanstva Kairosa. Tijekom I. st. pr. K. ilirsko-grčko naselje postaje rimski municipij Tragurium poznat po kamenu.

Trogir je jedan od rijetkih dalmatinskih gradova koji je izbjegao prekid urbanog života, što ga je primjerice doživjela obližnja Salona, porušena od upada Avara i Slavena početkom VII. stoljeća. Život nastavlja u sklopu bizantske Dalmacije. Grad naseljavaju Hrvati, a u Bijaćima hrvatski knezovi podižu svoja gospodarstva i crkvu sv. Marte. Na antičkom rasteru grada, na temeljima ranokršćanskih podižu se ranosrednjovjekovne crkvice urešene starohrvatskom pleternom ornamentikom, te brojne ranosrednjovjekovne kuće.

Crkva sv. Barbare (nekoć Martina) najzanimljivija je ranosrednjovjekovna crkvica iz XI. st. Iz tog vremena sačuvani su ostaci šesterolisne crkve sv. Marije na jugoistočnom rubu trga, predvorje muzeja sakralne umjetnosti.

Od XII st. Trogir se postepeno oblikuje u autonomnu komunu koja priznaje vlast dalekih ugarsko-hrvatskih kraljeva. To je doba velikog prosperiteta grada kad se grade zidine, katedrala, samostani i brojne kuće u romaničkom slogu. Posebice se ističe katedrala, portal majstora Radovana, koji je ujedno i njezin graditelj, koji kleše i portal crkve sv. Ivana Krstitelja, nekoć uglednog muškog benediktinskog samostana. Iz XIV.-XV. st. datira dominikanski samostan sv. Dominika u kojem je uređena zbirka umjetnina Od 1420. godine Trogir je pod vlašću Venecije. Grade se i dalje mnoge građevine i
zidaju nove utvrde zbog straha od Turaka. Dovršen je kaštel Kamerlengo i kula sv. Marka. Na glavnom gradskom trgu, koji to bijaše od grčkog doba (grčka agora, rimski forum) do danas, smještene su najmonumentalnije zgrade: katedrala sv. Lovre, komunalna palača, crkva sv. Sebastijana, nad kojim je gradski sat, loža, mala i velika palača Ćipiko.

Najvrijednije zdanje iz XV. st. je Velika Ćipikova palača sučelice katedrali. Na njezinu ukrašavanju radili su Nikola Firentinac, Ivan Duknović i Andrija Aleši. Zajedno su podigli i uresili renesansnu kapelu Blaženoga Ivana Trogirskoga. Na istočnoj strani trga nalazi se Komunalna palača ( Knežev dvor) sagrađena u renesansnom stilu, koja se spominje od XIII. stoljeća. Na južnoj strani je gradska loža – trijem, XIV.st., koja je služila kao sudnica. Sačuvana su i južna gradska vrata iz 1573. godine, na kojima se veliča grad nekoć rimski i njegovi slavni ljudi. Uz njih je loža – trijem koji je služio namjernicima koji zakasne u grad. U blizini je sklop ženskog benediktinskog samostana sv. Nikole – muzej Kairos, u kojem redovnički život započinje u XI. stoljeću. Na sjevernim gradskim vratima diže se kip sv. Ivana koji čuva ulaz u grad. U blizini je sklop palače Garagnin Fanfogna – danas Muzej grada Trogira.

Propašću Venecije 1797. u Trogiru nastaje anarhija do dolaska austrijske vojske. Za kratkotrajne vlasti Francuza (1806.-1814.) grade se ceste, otvaraju škole u kojima se predaje na hrvatskom jeziku, a zbog higijenskih razloga ruše se gradske zidine. Od 1814.- pa do 1918. Trogir je opet u sklopu Austrije, koja na obali gradi zgradu suda i školu.

Razdoblje između dva svjetska rata, za vrijeme stare Jugoslavije obilježeno je socijalnim previranjima. Raspadom Kraljevine Jugoslavije pučanstvo masovno sudjeluje u narodnooslobodilačkoj borbi. Nakon oslobođenja slijedi razdoblje FNR i SFR Jugoslavije, da bi 1990. godine Trogir napokon dočekao osamostaljenje Hrvatske države. Sva ta duga povijest još uvijek je prepoznatljiva u kulturnom inventaru grada Trogira počevši od urbanističke cjeline, arhitekture, kulture, pa do slikarstva i umjetničkog obrta.

Povijesna jezgra grada Trogira jedinstveni je spomenik kulture i stoga je 1997. godine upisana u UNESCO-vu Listu svjetske baštine. Urbanistička i arhitektonska cjelina Trogira sačuvala je sve do danas osnovne elemente srednjovjekovne strukture utvrđenoga grada, karakterističan raspored ulica i trgova, reprezentativne sakralne i profane javne građevine i zbijeno mnoštvo objekata. Bez obzira na arhitektonske vrijednosti pojedinih objekata Trogir je prije svega izuzetno vrijedna cjelina s mnoštvom svojih poruka – umjetničkih, kulturno-povijesnih, predstavlja jedno od najznačajnijih kulturnih dobara na području Republike Hrvatske pa i cijelog svijeta.

TURIZAM

Stari dio grada Trogira uvršten je na UNESCOv popis Spomenika svjetske kulturne baštine.
Počeci turizma sežu u 30-te godine 20. stoljeća, kada započinju dolaziti turisti iz Čehoslovačke i drugih srednjoeuropskih zemalja. Često ga posjećuju istaknite svjetske ličnosti iz kulture i politike, kao što su Bernard Shaw, te engleski kralj Edward VIII u pratnji Lady Wallis Simpson. U Trogir često dolaze istaknuti hrvatski i inozemni slikari. Prvi turistički vodič o gradskim znamenitostima objavljen je 1936. godine. Nakon 2. svjetskog rata turizam ponovo oživljava, a naročito od sredine 60-tih godina kada se počinju izgrađivati i značajniji smještajni kapaciteti.

Za Trogir je karakteristično da nije klasično turističko odmorište u koje gosti dolaze zbog sunca i mora nego zbog upoznavanja s njegovom povijesno-kulturnom baštinom. Stoga su mu smještajni kapaciteti bili ograničeni, a turisti smješteni u široj regiji. Do devedesetih godina nije ni postojala težnja za izgradnjom velikih turističkih kapaciteta, jer je ekonomski razvoj Grada prije svega ovisio o brodograđevnoj industriji. Hotel Medena sa 1300 kreveta, apartmanima i kampom jedini je hotel značajnijih smještajnih kapaciteta. Uz njega postoji i desetak manjih hotela, sa kapacitetom od 20 do 50 kreveta. Značajni broj smještajnih kapaciteta otpada na privatni smještaj. Postoje i tri auto-kampa, sa kapacitetima od 3000 mjesta.
Zbog brzog širenja nautičkog turizma, na području Trogira izgrađene su dvije suvremene marine, sa mogućnošću prihvaćanja do 500 brodova. ACI Trogir se nalazi na Čiovu, tik uz brodogradilište, a nasuprot gradskoj rivi što pruža posebne pogodnosti. Marina posjeduje mogućnost smještaja brodova tijekom cijele godine, te popravaka i održavanja brodova. ACI marina Trogir posjeduje i vlastitu flotu jedrilica od 7 do 15 metara koja se iznajmljuje tokom cijele godine. Avanturistički turizam je u usponu, tako da uz klasične oblike iznajmljivanja sportskih plovila, padobrana, ribolova sa koča i jednodnevnih krstarenja, postoji i ronilačka škola poznata širom Europe.
Trogir je izrazito turistički centar s blagom mediteranskom klimom. Na obalama Trogirske rivijere formirani su mnogi zaljevi, rtovi i uvale kao npr. uvala Stari Trogir sa svojim šljunčanim, kamenim i pjeskovitim plažama, uvala Voluja, uvala Vela Rina na Malom Drveniku, uvala Krknjaši na Velom Drveniku, područje Sv. Fumije – otočića na jugozapadu od otoka Čiova, uvala Saldun, Racetinovac, Kancelirovac na zapadnom dijelu Čiova, te područje Pantana sa izvorom, rječicom i plažom istočno od Trogira. Ovo područje, na kojem prevladava mediteranska vegetacija, kulture vinove loze, smokve, rogača, maslina, veće površine alepskog bora, aromatično bilje i smilje, kadulja, pogodno je za izlete, krstarenja i druge razonode na moru. Atraktivno izletište je i zaseok Baradići u Segetu Gornjem, sa sačuvanom izvornom seoskom, pučkom arhitekturom s prekrasnim vidikovcem s pogledom na srednjodalmatinske otoke. Trogir broji oko 13000 stanovnika koji se osim brodogradnjom, turizmom, zemljoradnjom bave i ribarstvom.